Godine idu i odnose u zaborav sve one lijepe trenutke iz ranijih, težih, a opet ponosnijih vremena, kad se ustajalo, radilo i živjelo, te lijegalo s molitvom na usnama.

Toga dana objedovalo se soparno (posno) zelje, jer se vjerovalo da je na posljednjoj večeri Isus s učenicima večerao gorko zelje.

Dan je Kristove posljednje večere. U ovoj noći Božji sin koji je postao čovjekom, oprao je noge svojim učenicima i s njima večerao.

U nekim mjestima su majke na Veliki četvrtak prale noge svojoj djeci, po uzoru na Isusa koji je kleknuo pred svoje učenike, prao im stopala i obrisao ih svojom haljinom.

Na Veliki četvrtak bake bi molile jednu predivnu molitvu, koja ovisno od hrvatskog područja u kojem se moli ima razlika tek u riječima.

U dane Svetog trodnevlja, tj. od četvrtka do subote, redovito se nisu obavljali težački poslovi na polju. U narodu Veliki se četvrtak zove i zeljavi četvrtak.